“Novac se ponaša prema meni onako
kako se ja ponašam prema drugim ljudima.”
Novac je jedna od centralnih stvari u našem životu i to nije nikakva novina. Kroz istoriju novac je uvek pratio čoveka. U nekim periodima novac je bio u formi bivola, kasnije zlatnika, a danas u formi kreditnih kartica i elektronskog plaćanja preko kompjutera, ali je uvek služio istoj svrsi. Kroz te razlike u formama novca, možemo pratiti razvoj čoveka i društva. Činjenica je da smo u poslednjim decenijama postali mnogo više zavisni od novca i da je novac danas prisutniji u našem svakodnevnom životu nego ikada ranije. Naša preokupiranost novcem je nekako ipak površna i svodi se na njegovo posedovanje, na naš privatni interes. To je za nas prvenstveno nešto što stičemo i gubimo. Povezan je sa strahom od nemaštine, siromaštva i praznog stomaka. Obično se ne upuštamo da razumemo njegove dublje aspekte, pravu prirodu i svrhu novca, socijalnu dimenziju, njegovu vezu sa nama samima, sa našom sopstvenom prirodom, procesom individualnog i grupnog osvešćivanja, kao i sopstvenim ličnim razvojem. Za ovo poslednje, novac predstavlja izvrsni motivirajući faktor i merilo ostvarenosti. Cilj naše radionice “Ja i novac” je finansijsko osvešćivanje, kako bi bolje shvatili prirodu i svrhu novca, koja je kompleksna i izazovna. Takođe, da preispitamo i korigujemo sopstvenu ličnu filozofiju po ovom pitanju, da izađemo iz pozicije žrtve i nemoći, kao i da sebe motivišemo, kako bi uz usvajanje određenih principa i alata, bolje razumeli savremenu ekonomsku stvarnost i bolje praktično funkcionisali u ovom važnom životnom domenu.
Novac jeste kompleksna tema. Prisutan je svuda, i često predstavlja samu srž svih ljudskih relacija i aktivnosti. On je nešto slično kao vazduh koji dišemo. Ipak, vazduh ne možemo prisvojiti, steći ili izgubiti. No, kao što smo vazduhom i disanjem neraskidivo povezani sa prirodom i svojim bližim i daljim okruženjem, tako smo isto novcem povezani sa ljudima. Ako je tačno da se naša svesnost može podizati samo u relaciji sa drugima, onda novac u tome igra nesumnjivo važnu ulogu. I, kao što nikad ne razmišljamo o tome da prestanemo sa disanjem, zar ne bi isto tako, lako i spontano, trebalo da se odnosimo i u našim relacijama sa drugima, tokom međusobnog protoka novca. Iz tog razloga, gornji moto koji se nalazi u zaglavlju ovog članka je izabran kao ideja vodilja našeg pristupa u obradi ove teme.
U školi su nas učili da je najranija faza ekonomskog života bila zasnovana na međusobnoj razmeni – trampi proizvoda iz prirode, i da se kao rezultat razvoja tog procesa kasnije kroz istoriju pojavljuje novac, kao i da dolazi do prve podele rada, odnosno od zemljoradnika i lovaca počela je da se stvara jedna nova profesija – trgovci. Novija istraživanja starih kultura (Indija, Persija) pokazuju da novac nije nastao kao ekonomska, već se prvobitno pojavio kao kultna kategorija. Prve i prvobitne forme socijalnog života nisu bile vezane za razmenu i trgovinu. Prvobitni ljudi i plemena su živeli po principima samodovoljnosti, oni su se bavili lovom i poljoprivredom i zavisili su direktno od hirova prirode. Ljudska svest je u tim vremenima bila na jednom sasvim drugom nivou. Njihova egzistencija je zavisila od okoline, od same prirode i njenih sila, ali je išla i iznad toga i uključivala je više i natprirodne sile, koje bi mi danas zvali “magijskim” ili “okultnim”. Život je izgledao nedokučiv, misteriozan i neizvestan, verovatno mnogo više nego što to izgleda nama danas, tako da je njihova glavna preokupacija bila kako da shvate te više sile od kojih je zavisila njihova sudbina, zatim kako da komuniciraju sa njima i kako da ih umilostive. Tako je nastala praksa žrtvovanja koja se sprovodila od najranijih vremena, prema saznanjima istorije kao nauke. Prva, mi bismo danas rekli, nova profesija koja je u istoriji nastala nisu bili trgovci, već plemenski vračevi, šamani i proroci, neka vrsta prvobitnih sveštenika i nameštenika u hramovima, koji su imali zadatak da komuniciraju sa višim silama i da običnim ljudima u plemenu tumače njihovu volju. U toj ranoj etapi ljudskog razvoja žrtvovanje životinja (goveda, ovaca, golubova) se odvijalo kao redovna i kontinuelna religijska praksa. One su tokom religijskih festivala, dovođene ispred hramova, neke odmah žrtvovane, dok bi druge bile zadržane i čuvane neko vreme. Svi ti rituali žrtvovanja i prateća dešavanja u vezi sa time predstavljaju istovremeno i najranije forme društvenog i ekonomskog života tog perioda, tokom čega dolazi do sve većeg međusobnog povezivanja među ljudima i usložnjavanja međusobnih transakcija i relacija. Od prvobitnog odnosa čoveka sa božanstvima, religijski festivali i žrtvovanja sve više proširuju dimenziju i dovode do učestalijeg i kompleksnijeg odnosa čoveka sa čovekom. U tom procesu u nekom momentu se
2
pojavljuju i određene forme znamenja ili “priznanica”, koje su sveštenici počeli da daju za isporučene životinje, koje će se vremenom kovati i od metala sa slikama hrama ili božanstva. Ti prvobitni novčići nisu tada imali stvarnu vrednost, već prvenstveno funkcionalnu i simboličku. Predstavljali su i davali su jedan osećaj u svesti da je neka obaveza prema višim silama izvršena. Novac je predstavljao jedno administrativno sredstvo u toj celokupnoj mističnoj i božanskoj ekonomiji. Naredna faza u razvoju novca nastupa neposredno pre i tokom rimskog perioda, kada kovani novčići počinju da nose likove Kralja Solomona, Aleksandra Velikog i rimskih cezara. Novac se tako sve više spušta na materijalni nivo i postaje reprezent ovozemaljske moći, gubeći postepeno svoje prvobitno svojstvo i namenu, i sa daljim razvojem sistema moći, zakona i država, sve više poprima ona svojstva i svrhu kakvu danas ima u savremenom svetu.
Ekonomisti nas uče da se prava vrednost neke novčane valute određuje prema količini zlata koja se za nju može kupiti. Možda je to neki dobar trag. Da probamo da ga malo sledimo i da vidimo šta se iz toga može naučiti. Prvo, zlato je metal koji je svuda prisutan, takođe nešto slično vazduhu, ali se nalazi uvek samo u tragovima. Veoma retko se sreće u gromadama i većim količinama. Ima specifični afinitet prema svetlu, koje upija ali ne zadržava, već ga odmah izračuje ponovo napolje. Ima stabilnu strukturu i veliku specifičnu težinu. Veoma je elastičan metal ( od jednog grama zlata može se napraviti nit duga dva kilometra ) i jak je (žica prečnika dva milimetra može da drži teret od 60 kilograma).U nekima od ovih karakteristika zlata kao metala krije se i određena simbolika, koja nam može predstavljati dobar pravac za kontemplaciju i pomoći da bolje razumemo i unapredimo sopstveni odnos prema novcu.
Dobar deo našeg odnosa sa novcem je vezan i za naš poslovni identitet. Ko sam ja zapravo u poslovnom smislu? Šta sam naučio, za šta sam se školovao, šta znam, u čemu sam ja to posebno dobar i šta volim da radim ? Iz kog domena su moji prirodni kvaliteti i talenti? U jevrejskoj kulturi se smatra da najveći greh koji jedna osoba može da učini prema Bogu je, da ne koristi svoje prirodne nadarenosti i talente. Kada to saznamo, onda nam predstoji još jedan značajan korak, a to je da sa ideje bavljenja sobom (“how can I look after myself”) pređemo na to: kako biti koristan drugima (“how can I serve mankind”).Odnos prema novcu svakog pojedinca u velikoj meri je vezan i za nasleđe i porodične šablone. Ernst Jinger, kaže: “Presudno je što većina ljudi nije, u duši svojoj, sposobna za bogatstvo, čak ni za vrlo skromno imanje. Ako im ipak spolja pripadne, ono im isklizne i nestane bez traga. Možda ih još i unesreći.” Naravno, ti unutrašnji negativni šabloni i programi se mogu osvestiti, demistifikovati, i svesno i odgovorno preuzeti nove pozitivne pozicije i stavovi. Svaki pojedinac može da realno i odgovorno odredi svoje finansijske i materijalne ciljeve, da razvije disciplinu i odgovornost u pravcu njihovog sprovođenja, kao i da uspostavljanjem ličnog knjigovodstva prati ostvarljivost i realizaciju zacrtanog.
Šta je zapravo novac i kako bi ga mogli definisati? Za pristup i potrebe ove radionice, mi novac definišemo kao nešto za šta razmenjujemo svoju životnu energiju. To je nešto što dobijamo u zamenu za svoje potrošeno vreme i energiju.
Cilj rada na temi novca je ostvariti finansijsku nezavisnost i samostalnost, koju bi opisno predstavili kao stanje: kada nešto što nam ne odgovara, ne moramo da radimo isključivo radi novca i kada ne moramo da se odričemo ničega, do čega nam je stvarno stalo, samo zato što nam za to nedostaje novac.
Radionica “Ja i novac” će nam značajno pomoći da kroz proces dubljeg razumevanja našeg ličnog odnosa prema novcu otkrivamo svoje najviše životne ciljeve i samu svrhu našeg života. U tom smislu, učestvovanje na ovoj praktičnoj radionici predstavlja jednu interesantnu i uzbudljivu avanturu, nalik na mitske priče o traganju za izgubljenim blagom. Poenta tih priča i njihova sakrivena poruka je da se zlato zaista krije u svakome od nas. Videli smo već da se taj metal obično nalazi u formi finog praha koji želi sunce, pa shodno tom simbolizmu, sopstvene senzibilnosti i talente treba prepoznati, sakupiti, dati im formu i estetiku, izneti na svetlo dana i sa njima svakodnevno ulaziti u odnose otvorene i odgovorne razmene sa drugima.
Više. ovoje temi saznajte na radionici Ja i Novac
Autor teksta:
Desimir D. Ivanović,psihoterapeut, trener i supervizor. Osnivač “Dijade” (od 1993.god.).