Život i životna svrha

Zanima te životna svrha? Važno je imati zdrav odnos akcije i teorije. Idealan odnos je 80/20 u korist akcije. Ako stalno razmišljamo o tome šta je to što želimo, a ne probamo život, ne osetimo ga, dozvolimo da nam promiče pod prstima, ne vidimo smisao i ne čujemo zov naše svrhe onda je potrebno da inteziviramo akciju, da probamo, vidimo šta je to što nas ispunjava.

A ako ulažemo dosta napora u akciju, a manjka nam onih 20% onda je poželjno da se bavimo u doziranim količinama i teorijom, idealno da zapisujemo u svoj notes šta nam je izmamilo osmeh tog dana. Ili da dobijemo ideju šta bi moglo da nam izmami osmeh u narednom, to jest šta bi bio naredni eksperiment.

Životna svrha, šta je to? A šta ako ne radimo ni jedno ni drugo? I to je ok.

Život je tu da se igramo. Da eksperimentišemo. I sve je dozvoljeno. I da proživimo punim plućima i da ga protraćimo na neke stvari koje nama nisu bitne. Ne moramo svi da završimo fakultet. Ili da budemo srećni. Ili da izuzetno zarađujemo. Jednostavno sve je u igri. Ne postoji tačan i pograšan odgovor. Mi svesno ili nesvesno biramo svoj put i i jedno i drugo je ok.

Neko bira život, kao što to radi čuveni, čuveni Nik Vujičić. Neko bira patnju. Nik je bez premca mogao da izabere patnju. Sve je to život. I to je u redu. Šta ja to zaboga pišem? Naravno da bi ljudi hteli da žive svoju svrhu, ali zašto ne idu ka tome? Zašto je ne kreiraju?

Razlozi su brojni.

Jedan od njih je zato što žive „život po moranju“. Ne zagledaju duboko u sebe i svoje potrebe, vrednosti, prođe život, a da ne upoznaju, zaista ne upoznaju sebe.

Moram da imam sve petice. Moram da budem dobra. Moram da završim fakultet! Kad ga završim – biću srećna! Biću srećna sigurno! I dođe taj trenutak… i shvatiš da nije to – to. Kad nađem posao? Moram da se udam! Kad se udam sigurno ću biti srećna! Onda dođe taj trenutak i nakon nekog vremena shvatiš da ni to nije sreća, jer i dalje osećaš neku prazninu.

Voliš supruga, ali postoji neki nemir u srcu, stalnoprateći osećaj da si stvorena za nešto više. Mnogi vole decu. Više od života. Više od njih samih. Ali i kada dođu deca, nakon nekog vremena vraća se onaj osećaj beznađa, osećaj da nisi dovoljna, da nisi potpuna, da nisi zadovoljna. Jednostavno da nisi srećna.

Biću srećna kad deca porastu? Kad završe fakultet? Kad dobijem unučiće? Naravno za određene ljude su ove stvari autentične. I prijatne su. Ali mnogi su na autopilotu društveno nametnutih standarda i idu utabanom trasom. I ne zastanemo da se pitamo, ima li više od života? A ima. Izvan naših vidika i izvan naše zone komfora. Životna svrha je proces, a ne neko krajnje odredište. Životna svrha naš je jedinstveni put kroz život, a ne pojedini cilj koji nastojimo postići.

Zato eksperimentišite. Probajte.

Život je igra.

Pobednici pobeđuju, gubitnici gube.

Jednostavno.

Ako vas zanima ova tema, ako ste radoznali i želite da radite na sebi, čitajte nas i gledajte na našem instagram profilu LIfe Balance Ovde.

Ostavi komentar

Korpa